milosh
uto - 21.02.2012
FEST 2012: PROLOG
Evo ga i novi Fest, tek što nije, počinje u petak 24. tj. za mene dan ranije, i gledajući program, kao i svake godine, gunđam u sebi zašto nekih filmova nema, a drugih ima (ali tek sada). Sve to, bar donekle, ima veze sa terminom održavanja festivala, koji je takav da je fokus na sumiranju prethodne filmske godine. Problem sa takvim konceptom leži u tome što je veći deo filmofila već pogledao veći deo filmova. Da se ne lažemo, svako ko ne ide na Fest samo zato da bi se prošetao i pozirao neće čekati mesecima na neki film koji može da pogleda kod kuće. Neki od nas će te filmove, ili bar one izabrane, rado reprizirati kasnije na velikom platnu, ali u svakom slučaju to ubija festivalski ugođaj. Moguće rešenje bi bila promena termina, bilo koji mesec unazad, kako se ne bi desilo da se izgubi trka sa internetom (u tom smislu je Festival autorskog filma znatno bolje tempiran), ili unapred čime bi se zahvatilo i u tekuću godinu, mada bi to svakako bio veliki izazov imajući u vidu gust festivalski raspored (u Evropi) koji kreće od proleća. U svakom slučaju, ne bi bilo loše malo razmisliti o tome...
Drugo gunđanje se odnosi na sam izbor filmova, nevezano za ovu priču oko datuma, odnosno ako bi Fest trebalo da na neki način sumira prethodnu godinu, onda bi to, po mom mišljenju, moglo još bolje. Da ne bi ostalo na uopštenim zamerkama, evo da navedem konkretne naslove kojih na Festu nema, od udarnih filmova to su: "Tinker Tailor Soldier Spy"i "Hugo", kad je reč o azijskoj (konkretnije japanskoj) kinematografiji to su: "13 Assassins" i "Cold Fish", od dokumentaraca to su "Into the Abyss" Wernera Herzoga i "Paradise Lost 3" (i još mnogi drugi), od američkog indi filma odmah mi na pamet pada "Margaret", a posebna je priča kad je u pitanju žanrovski film. Naime, poslednjih godina kao da se primenjuje nekakav bizaran nasumični pristup, pa tako ove godine možemo da pogledamo holandski horor "Sint", koji zbog tematike (zli Deda Mraz) i toga što je film evropski, nekome može da se učini zanimljivijim nego što jeste, ali u osnovi u pitanju je jedan tipičan B horor kakav često završava direktno na DVD-ju. Daleko bilo da se žalim na prisustvo ovog filma, zapravo mi je i simpatično, ali opet, zašto se nije poseglo za nekim renomiranijim žanrovskim naslovima? Dobri kandidati su npr. filmovi kao što su: "Attack the Block" i "The Innkeepers", a daj bože da hvaljeni "The Raid" pogledamo na narednom Festu (nakon što ga svi već vide na divxu); nije da se svaki dan dešava da jedan akcioni film privuče toliku pažnju festivalske publike širom sveta, a opet, nije da se Fest potpuno uzdržava od akcije imajući u vidu da Johnnie To i ove godine ima novi film na Festu (ali zato Takashi Miike ni ove godine nema film na Festu, iako ih snimi dva godišnje u proseku). Toliko o tome čega nema, a sad da vidimo šta se od ponuđenog može probrati...
Pogledao sam već 15 filmova sa Festove ponude i od tih preporučujem one koje sam već uvrstio na moju listu najboljih u 2011. Nema svrhe da sad ponovo pišem nešto o tim filmovima, koga zanima tu je lista, a ja ću samo da ih izlistam: Melancholia, Drive, Headhunters, The Kid with a Bike, We Need to Talk About Kevin (a tu je i The Artist koji je naknadno uvršten u program i biće prikazan poslednjeg dana festivala). Ovoj listi dodajem još dva filma: The Hunter i Kochegar Alekseja Balabanova (nije na tom nivou kao prethodni mu filmovi "Morfij" i "Cargo 200", ali ko voli Balabanova neka obavezno pogleda).
Od filmova koje nisam gledao, ali koji mi deluju zanimljivo, pre svega zbog reditelja koji su na njima radili, izdvojio bih: Le Havre (novi Aki Kaurismaki, izuzetno hvaljen i našao se na mnogim listama najboljih za 2011), 4:44 Last Day on Earth (novi apokaliptični Abel Ferrara kome ću ja na konto nekih ranijih filmova uvek davati novu šansu, i pored mnogih razočaranja) i Rebellion (Mathieu Kassovitz). Dodao bih na ovu listu i novi film Fernarda Meirellesa 360, ali iako nas je dotični reditelj zadužio modernim klasicima "City of God" i "The Constant Gardener", plašim se da njegov novi film ne obećava, bar po onome što sam o njemu čitao. Od domaćih autora tu je Dinko Tucaković i njegov novi film Doktor Rej i Đavoli koji govori o čuvenom reditelju Nicholasu Rayu.
I na kraju dolaze filmovi o kojima ne znam previše, ali mi iz nekog razloga zvuče zanimljivo, te se nadam da će me bar neki od njih prijatno iznenaditi; dakle, ove preporuke shvatite krajnje uslovno: Poongsan (južnokorejski film čiji je scenarista (ali ne i reditelj) Kim Ki-Duk), Parked (Colm Meaney igra Irca koji je prinuđen da živi u svom automobilu), Wuthering Heights (nova adaptacija čuvenog romana, od rediteljke filma "Fish Tank"), A Better Life (nominacija za Oskara za glavnog glumca), nemački Cracks in the Shell, argentinski Chinese Take-Away (ili po srpski "Kinez za poneti"), islandski Volcano i američki indi film Silver Tongues.
Eto toliko od mene za sada, vidimo se na Festu...
8 komentara:
Inače, šteta što nema više azijskih filmova.
this must be the place je jedan od filmova o kojima nemam nikakav poseban stav ni osećaj ovako unapred, ali to ne mora ništa da znači i možda je film potpuno sjajan, ali iz nekog razloga mi nije privukao pažnju, iako ću ga na kraju verovatno i pogledati kad već ne plaćam karte...
